sve, svasta i nista
LIGHTS
Blog
utorak, prosinac 2, 2008
....jucer sam sreo Anđela, imala je plavu kosu i kristalno iskrene oči. Nije znala tko je ni odakle dolazi, zracila je dobrotom, toplinom i blagosti. Prihvatila me onakvog kakav sam, voljela me, nije me osuđivala i stalno me činila boljim. Puno sam od nje naučio, najviše o sebi, otvorila mi je oči. O kako je lijepo gledati, zaista prekrasno. Došla je u pravi čas, da je nisam sreo još bi lutao izgubljen. Zavolio sam je, rekla mi je da mora otići i da se ne bojim jer je sad ona samnom i ja je nosim kao dio sebe. Srećo, uvijek ceš živjet u meni ma gdje god sad bila i otkud god da si stigla! Uz tebe sam bolji i stalno želim biti bolji...hvala ti!
LIGHTS @ 18:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 13, 2008
Ovo su u biti najiskreniji postovi. Polupijan u polanoći nešto piše a svi ukućani se pitaju jeli potpuno popizd...? Imam neopisivu potrebu da vam ovo kažem. Život je vrlo zajeban, neki ga smatraju putovanjem, neki igrom, neki ne razmišljaju uopće. Što želim reć da svaka igra, putovanje i sl. općenito sve ima svoj cilj, odradište. U čemu je cijeli smisao ovoga, zapravo u tome što se nekad jednostavno zajebemo, postavimo si krive, nerealne ciljeve ili možda nisu ni krivi ni nerealni ali su krivo vremenski određeni "tempirani". Stari moj u tome trenutku treba ostat svoj, ciljevi koje si sebi postavio/postavila nisu možda ostvarivi sada ali su definitivno ostvarivi. Definitivno se u životu sve stigne, samo se treba trudit i kad ne ide, ic ce drugi put, ne odustajat. Tu se sad javlja ono međurazdoblje - ona praznina koja nastaje između pada i pdizanja. Nju iskoristi za analizu gdje si pogriješio ili nisi, uvijek ima nešto na što nisi mogo utjecat, ne traži krivca u sebi. Ako si pak ti kriv, možda još stigneš ispravit, ako ne stigneš priznaj sam sebi da si pogriješio i nauči iz toga za drugi put. Svatko je sam sebi gospodar i svak će na kraju dobit točno onoliko koliko se potrudi tj. koliko se bude spreman odreć. Tako vam je to ako nevjeruješ potraži odgovor u sebi pa ćeš vidit da imam pravo. A sad laka Vam noć......@LIGHTS!
LIGHTS @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 10, 2008
Pazi stari koliko životu pružaš.....često će ti se dogodit da daš puno, dobiješ malo.....često će te ljudi iskoristit, često ćeš se pitat jeli mi to trebalo??.....Nekad treba stat i razmislit......to je često teško jer ponekad nemaš vremena, ponekad ne vidiš, a ponekad ne želiš........Ipak kad sve zbrojiš i oduzmeš možda jesi u minusu......ali divno je svakoga moć pogledat u oči i mirno uvečer zaspat.....iako nije sve ispalo kako si želio, lijepo je znat da si se potrudio i dao sve od sebe.......jbg dobri uvijek izvuču deblji kraj........barem nemaš sam sebi što zamjerit.......poZz    @LIGHTS
LIGHTS @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 4, 2008
Nakon svega što da kažem......možda zvuči patetično, ali bilo je lijepo dok je trajalo......treba sad ić dalje.....nije sve u životu kako bi željeli da bude.....sad nek vrijeme radi svoje......iako se čujemo povremeno.....vidit ćemo što će bit......hvala blogerima na podršci......jedno je sigurno SRCE NIJE KAMEN........kad se opet vidimo dat cu joj još jednu priliku...............rec da o svemu još jednom razmisli......pa onda što odluči.....bit ce dobro sigurno......svakoga sreća negdje čeka......to sam siguran....do neke sljedeće prilike.............vaš @LIGHTS.
LIGHTS @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2008
Draga moja teško mi je zadnjih dana...........ne razumijem što se dogodilo, nemama s kim razgovarati................krijem se ovako na blogeru gdje nitko nezna tko sam zapravo..............kad bi barem vidio te, sjeo kraj tebe...............kad bi mi barem nešto rekla.............strah me da ne napravim glupost iako se uvijek suzdržim pa ću i sad..............neznam čemu sve ovo, odakle ovo dolazi..............koliko ću izdržat neznam.................trebam te vidit toliko sam barem zaslužio.................volio sam te od prvog dana............dao sam sebe cijelog............teško mi je, nemam s kim to podijeliti............falis mi ti i tvoj mali.............sve mi fali...........najgore što imam previše vremena.................jutra su najteža, ostala je navika budjenja s mislima o tebe...............misli sad imaju drugu dimenziju.................kad budem sve znao bit ce mi lakše.................kad bi mi se barem otvorila.............pa iako ne ide dalje.............lakše bi bilo...........ipak bilo je divno biti s tobom, hvala ti na tome.................sad sam bolji čovjek.
LIGHTS @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2008
Neznam što se to okrene u tebi
nakon toliko ljubavi, razumjevanja i pažnje
jednostavno to sve odbaci
ko da se nikad ništa nije dogodilo.

Kako to da jučer planiramo život i djecu
a danas više se ne vidimo ni ne čujemo,
možda sve izgladimo i nastavimo dalje,
a možda ne...

Svakako ova ljubav nije više čista,
maćala se, ne mojom krivnjom,
kad bi barem znao zašto?

Možda bi bilo lakše.?!
LIGHTS @ 23:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 18, 2007
Lijerica je starinsko glazbalo iz južne Dalmacije. To je trostruno gudačko glazbalo podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja koje se je iz Grčke kasnije proširilo Jadranom, a danas je u živoj uporabi u Dubrovačkom primorju, Župi dubrovačkoj, Knavlima i na poluotoku Pelješcu, te na otocima Mljet i Lastovo, a svira se uz tradicionalne plesove. Najpoznatiji svirač ˙(lijeričar, vođa), po kojem se i zove ples bio jeNikola Lale Linđo iz Župe dubrovačke. Lijerica se izrađuje većinom od javora, a strune su se nekad radile od crijeva beštija, a danas uglavnom od plastike koja se koristi za teniske rekete. Gudalo se radi većinom od čempresa i naravno konjskog repa. Lijerica se uglavnom štima po srednjoj žici, nađe se neki ton pa se na njega prva žica štima na kvintu, a druga na kvartu. Nadam se da sam vam barem malo približio ovo tradicijsko glazbalo mog zavičaja, do sljedeće prigode pozdravljem vas .................LIGHTS

LIGHTS @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 15, 2007
LIGHTS @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, travanj 3, 2007
LIGHTS @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007
Kako to obično krene, subota veče kiša lijeva ko' iz kabla, ja i gospodin sami u kafani, kavica, sok i razno razne priče. Teme su razne, od lova i ribolova, preko auata i motora, žena, malo politike, naravno poljoprivreda, ćaća, mati, đedo, baba, kiša, sunce i prošlo svršeno vrijeme. Popila se kava, pa mali sok, pa drugi mali sok, tema je sve više, a grlo se suši, prelazimo na kratka pića i to je prva greška ili možda ne, zaključite sami, meni je bilo rumba a gospodinu bumba!

Kad smo završili s uvodnim temama sporta i politike i kad je već treća ljuta bila u želudcu, a četvrta na putu, pridružuju nam se još dva gospodina, inače ljudi "ozbiljini" poso, kuća famija. Sljedi ona popularna daj nama - daj njima. Kako u takvim situacijama priče obično ne kreću izpočetka, već s kraja pa polako na početak, ture se vrte, glad se brzo osjetila. Po hitnom postupku se nabavilo malo sira, mortadele i mladoga luka. Kad se zamezilo već je bilo lakše, prešlo se na malo bijelo (PRESJEČENO) glazba je postajala življa, a priče sve sočnije i nevezanije. Nakon par česica potreba za promjenom bila je sve osjetnija i tako četiri pijane budale nabave petu da ih vozi i krenu na zapad, odredište Župa meka noćnog života, nemorala i pjančevanja.
Ako izuzmemo mali incident na magistrali tj. državnoj cesti D-8 sa kamionom crnogorskih tablica put je proteko mirno i brzo, ali bezbolno. Radio pojačan do daske, četiri budale se deru, a ovaj peti se pita jeli mu to baš sad bila potreba vozit debile u Župu. Kasnije će se ispostavit da mu je to bio potez godine. Pošto nismo u prvom lokalu u kojem je furka malo urbanija, svi su velike face i najpametniji, našli sebe u tom trenutku, nakon brzinske ture, selimo u dosta manji ali topliji lokal. Tu se skuplja onaj malo ruralniji dio mladosti, pokoji lokalni oriđino, lokalni pijanci, ratni veterani, uglavnom svi oni koji ne pate od kompleksa više vrijednosti. Odma smo osjetili da je to to, toplo smo dočekani i tko kreće drugi najduži  dio ove krake iako duge večeri. Vino je teklo u potocima, muzika je parala dušu, a naš vozač je našo valjda jedinu prisebnu curu u kafiću i evo već 10 dana se viđaju i baš su mi nekako simpa, ma prava dva bombončića. U neke ure se počelo i plesat, ja sam pleso s nekom tetkicom koja me može nosit u zibima. Jedan od dvojice priključenih nas je napustio jer mu je gospođa napravila dar mar kad je čula gdje je i fošla po njega, neznam što je dalje bilo samo sam neki dan primjetio da me nekako čudno pozdravila kad smo se sreli. Ja i gospodin smo cijelo večer gostovali na šanku, plaćali su nam piće neki ljudi koje nikad prije nismo vidili, govorili nam da smo legende i da zašto ne dođemo češće. Drugi priključeni član se u neka doba izgubio, ali mi to nismo uspjeli primjetit. Tek kasnije smo zapravo skontali gdje je. Njemu se prispalo pa se snašo, naime ispred je bilo parkirano jedno auto koje nije bilo zaključano, lola ga je otvorio, sjeo unutra i zaspo. Niti on zna kako je tamo dospijo, niti se zna čije je auto ni ništa, sreća da je vlasnik auta legenda. Došo je lijepo do nas nasmijan od uha do uha i obavjestio nas da nam prijatelj spava i njegovom autu, pa ako nama nije problem da ga probudimo, jer da su već neke ure, a on išo doma. Naravno da smo porikali od smijeha, ispričali se gospodinu,  popili s njime jednu putnu i uklonili uljeza iz automobila. Dok se ovo događalo nas je driver imo pune ruke posla, bario je sinjorinu sve u 16, koja mi je bila priče neznam, ali nevjerujem da je reko da je s nama. Nakraju mu se trud isplatio dobio je broj, čuju se, vide a što će bit dalje vidit ćemo možda o tome neki drugi put. Mi smo naravno ostali zadnji i gazda nas je ispratio hvalospjevima, HVALA VAMA, HVALA NAMA.
Pozvo nas je da opet svratimo, mi smo i zašli lijepo se čovjeku zahvalili i ispričali za neugodnositi ako ih je bilo.

Večer je bila savršena, ali nama nije bilo dosta, pa pošto je naš driver imo "posla" mi smo se odlučili za varijantu B, nać prevoz do Grada, a za nazad ako nebude nitko onda ćemo ga zvat. Do Grada smo stigli bez problema, jedan mladić nas je prebacio. Naravno zabava je nastavljena u Fuega, nas 3 debila pjani ko ćuskije, smrdimo po luku i alkoholu svanjivamo na gornjemu šanku i po dobrom običaju, opet smo zadnji i nekoliko smo puta od voditelja smjene zamoljeni da napustimo lokal, dok ovome nije dopizdilo pa je poslo zaštitara da nas on zamoli, naravno njega smo odma poslušali. Izlazimo na Pile, kiša je prestala, već se dobro vidilo. Kako to obično biva, ostaneš bez para onda kad ti najviše trebaju, ali ja se odma dosjetim jadu i bankomat u blizini ostaje siromašniji. Zovemo drivera koji je već odavno zaspo da dođe po nas jer da mi stvarno neznamo čime bi doma. Sjedamo u kafić preko puta, koji inače otvara malo zaranijega radi onih ljudi koji rano rade, a hoće popit kavu ujutro, padaju još po dvije ljute, a onda i po kavica i krafna. Kako divan završetak, majstor nas kupi tik ispred kafića, sljedeće što se sjećam jes da me drma ispred vrata od kuće. Budim se, zahvaljujem mu i obećavam da ću mu se jednom odužit, reko je da netreba da mu je bilo super. Reko sam mu ako je oženi da ćemo mu mi iznajmit limuzinu da ih vozi ko' grofove kako je i on nas.

Eto to je otprilike to, kad krene nema ti to fermat, a nas je bilo dobro krenulo, pozdrav svima i do sljedećeg javljanja ..........LIGHTS!
LIGHTS @ 00:51 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare